Tužna je ovo bila
nedjelja jer je „Taylorovskim“ startom Bojanu Kušaru slomljena noga. Pukle su
obje potkoljenične kosti, Boki je večeras operiran u Virovitičkoj bolnici i
operacija je protekla dobro. I manje važno Sloga je poražena sa 1:0.
Dogodilo se neizbježno, u
Voćinu je netko morao stradati jer se domaćinu dozvoljava divljačka igra i
pogibeljni stratovi. U Voćinu je NK Sloga uvijek imala problema, ne samo kada
si igrali seniori nego čak i kad su igrali pioniri. Svi se u Zdencima sjećamo
kada su tamo napali pionire Sloge i sve ostale Zdenčane koji su došli pogledati
utakmicu, i to je baš ovu generacija koja sada čini okosnicu seniorskog
sastava. Nećemo se sada vraćati u prošlost jer svi u ovoj ligi znaju kako je
igrati u Voćinu, a možda i o tim
događajima uskoro nešto napišemo.
Utakmicu ekipa Voćina počinje jako grubo i
agresivno, a pogotovo domaći igrač sa
brojem 10. Ime mu ne znam a nije niti zaslužio da ga se spominje jer on
definitivo nije nogometaš niti ono što on radi nije nogomet. Dakle ta „desetka“
već u prvoj minuti grubo uklizava Kirisu ali srećom promašuje stajnu nogu, isti
takav strat radi i na Nemethu samo par minuta kasnije. Sudac niti jedan od tih
startova ne kažnjava žutim kartonom, a oba su bila najmanje za žuti, nego
tolerira opasna uklizavanja sa leđa. U kobnoj šestoj minuti „desetka“, koji je
već trebao biti isključen uklizava Bojanu sa leđa na lijevu stajnu nogu. Prasak
pucanja kostiju čuli su svi oko igrališta pa i oni najdalje mjestu kobnog
događaja. U prvi mah nitko ne vjeruje da je kost stvarno pukla, pa ni Bojan
koji pokušava podići nogu. Svi su vidjeli nepravilno savijanje noge i bilo je
jasno što se dogodilo.
 
Naravno trenutne liječničke pomoći nema jer prisutnost
istog u ovoj ligi nije obavezna, nego Bokija iznose sa terena i tu se čeka
pomoć. Nikako od domaćina nismo mogli dobiti podatak za koliko ta pomoć stiže
jer ako je treba čekati dugo onda treba imobilizirati nogu. Prijevoz osobnim
automobilom nije dolazila u obzir jer noga je morala biti na povišenom
položaju. Jedino što smo mogli je smirivati Bojana da ne padne u šok, a u tome
nam nikako nije pomagala okupljena gomila oko njega iz koje se malo malo čulo
da ima otvoreni prijelom čime su dodatno sijali paniku. Napokon stiže liječnik
nakon više od dvadeset minuta nakon što je pozvan iako su mu i kuća i ambulanta
udaljeni dvjestotinjak metara od igrališta. Noga mu je imobilizirana, dosta
nespretno i loše, te je dobio injekciju protiv bolova koja također nije
pomagala. Članovi uprave se nisu mogli dogovoriti tko će s Bokijem u bolnicu, a
i sam je htio da idem sa njim što naravno nisam mogao odbiti. Putem do bolnice
Bokiju nije bilo lako jer osjetio je svaku promjenu brzine mjenjača hitne, a o
rupama i zavojima da i ne pričamo. A zavoja i rupa na cesti od Voćina ima i previše,
pa smo vozača hitne uvjeravali da vozi sporije. Nekako je izdržao do bolnice, gdje
je sve išlo brzo ali šokiralo nas je kada smo shvatili da su pukle obje kosti i
da će morati na operaciju koja je i obavljena večeras. Saznali smo da je
operacija protekla dobro i da su mu kosti spojene pločicama i vijcima. Oporavak
će trajati oko godinu dana, a početi hodati
bi mogao za dva mjeseca. Bojan je maturant i pred njim je matura, maturalna
zabava, upis na fakultet… ne treba niti komentirati.
Putem nazad do Voćina
gdje su me članovi Zdencide čekali vozač hitne koji je bio stvarno korektan mi
je ispričao slijedeće: „Pun mi je k… Voćina i njihovog nogometa, gotovo svaki
puta kad igraju kod kuće nekog polome pa ga moram voziti. Vozio sam nedavno i
jednog dečka iz Korije.“ (16. kolo)
Je li to što rade u
Voćinu nogomet i kome to treba. Dok sam još bio tajnik u klubu razmatralo se
treba li uopće ići u Voćin ili ne, nakon ovog mnogi svjedoci ovih događaja su
komentirali da ne treba. Jednostavno treba poslati dopis savezu prije tog
gostovanja da Sloga tamo ne želi igrati jer ne želi ugrožavati zdravlje svojih
igrača. Ako treba neka se plati i kazna, što je možda i financijski jeftinije
nego ići.
Kako sada tražiti od igrača da tamo igraju i što reći roditeljima
zašto im se djeca (i u seniorima ima dosta igrača koji nisu punoljetni) vode
tamo gdje se lome noge?
U ovom konkretnom slučaju
krivci ovog nemilog događaja je domaći, ne mogu ga nazvati igračem a ne želim
biti bezobrazan, i sudac koji ga je morao već i prije isključiti. Čak niti
nakon ovog starta mu nije pokazao crveni nego samo žuti! Ne znam dali oni noćas
mogu spavati, ja ne mogu. Bojanov krvnik se čak i ispričao, sory. I na
poluvremenu je došao do nače klupe kao nešto se ispričavati, ali to ga nije
spriječilo da cijelu utakmicu i dalje krlja sve što su se nađe na putu, a nije
on jedini koji tako igra u toj ekipi. Zašto to sudci dozvoljavaju? Boje se! Ne
mogu vjerovati da su plaćeni da dozvole da se nekom lome noge, to bi bilo previše. Kako
na ovo reagiraju domaćini, publika tog nesretnika smatra herojem navijaju i potiču
ga da lomi i dalje. Službene osobe iz kluba ga opravdavaju, nije namjerno, pa vjerojatno
nije imao namjeru slomiti nogu ali tako se ne može slučajno ulizavati i to još
tri puta u nekoliko minuta. A i suigrači ga podržavaju, kada se to dogodilo
naravno da smo počeli vikati sve i svašta, al mislim da nismo bili bezobrazni.
Da bi nam tada prišao jedan domaći igrač i prijetio nam riječima: „Da više niti
riječ nisam čuo!“ Nevjerojatno!
Rezultat utakmice nakon
ovog svega je bio potpuno u drugom planu jer važnije je bilo ostati čitav nego
nešto odigrati, znam samo de je rezultat na kraju bio 1:0. I da su neki od
igrača izjavili da ovdje više nikad neće igrati, a neki od igrača sa klupe nisu
niti željeli ući u igru.
Jako nas je potreslo to
što se dogodilo Bojanu, jer je on jedan jako dobar dečko i ne poznajem nikoga
tko će bilo što loše reći o njemu. Uvijek ima najviše treninga od svih igrača,
uvijek igra bio bolestan ili ozlijeđen. I prošlom kolu je igrao bolestan i pod injekcijama.
Iako je jedan od najmlađih kapetan je ekipe, u klubu je od predpionira, osvojio
je prvo mjesto u svim kategorijama u kojima je igrao. Dolazi iz sportske
obitelji u kojoj su se svi bavili ili bili vezani uz sport.
Boki, Zdencida je
uz tebe i želimo ti da se što prije oporaviš od ove ozlijede i da te ona ne
omete u tvom životnom putu.
Dosta žući sam već prolio
u ovom dugom tekstu, pa mogu i još malo, koji će valjda pročitati i netko tko
nije iz našeg kluba nego iz klubova iz iste lige i da će se napokon pokrenuti
nešto da se tom divljaštvu stane na kraj. Jer navodno njima se tako pomaže,
nerazvijeni kraj pa da ne ispadnu iz lige. Krasna je to pomoć, bolje im
osigurajte bolje uvijete rada, educirate im trenere, nagradite ih za fer pley
ili im bar objasnite što to znači.
Ne želim da čitatelj ovog
teksta stekne dojam da mi imamo nešto protiv njih jer su Janjevci, to u ovom
slučaju nema veze. Smeta nas način na koji NK Voćin igra nogomet a ne to što su,
pa i u ekipi sigurno nisu sve Janjevci. Igračima koji su pregrubi i koji su
opasni za druge igrače nema mjesta na nogometnim terenima, jer noge se lome u
nekim drugim, borilačkim sportovima, ne u nogometu.
 Inače dok utakmica nije
počela sve je bilo za pet, ponijeli smo cuge, stigle su nove majice, u busu
kartanje zezancija. Kada smo došli u Voćin odmah smo nabacili nogomet na male golove,
tri na tri. Ubrzo se i skupila ekipa koju smo izazvali na veće golove. Jedva su
se dogovorili tko će i koliko će ih igrat, čak su i nama dali jednog omanjeg
igrača. U glavnom su to bili klinci osnovna i srednja škola iako je to teško
procijeniti. Dobili smo ih 4:2, a bila bi i uvjerljivija pobjeda da za nas nije
branio Denis, koji si je zakuhao oba gola. Nakon utakmice htjeli smo se i
slikati, ali pristali su samo najmlađi ostale je valjda pekao poraz.
|