 Još jedna utakmica u Zagrebu, ovaj puta smo se vratili starim navikama Pobjedama! Samo da se i danas tako nastavi.
Još par sati dijeli nas do najvažnije utakmice u kvalifikacijama, pa da napišem i kako je bilo prije par dana u Zagrebu. Zbog Domaćeg remija sa Ukrajincima ispalo je da je svaka slijedeća utakmica najvažnija. Dobili smo bijele ruse dvaput, a sad ćemo se počupat sa Englezima. Provokacije su krenule, napali su Dudua, slomili Luku i žele nam se osvetiti jer su Euro 2008. gledali sa svog otoka. Al dužni su i oni nama onih 1:4 još uvijek boli.
No vratimo se mi na subotu. Ovaj puta išli smo sa dva auta 5 + 5, te su nam se pridružila dvojica Zdenčana koji sad žive u Zg Crni i Atan. Prvi auto, Željo, Nina, Goran, Marica i Šiljo krenuo je oko 11:00 od Roke. Drugi Franjo, Denis, Pero, Čoki 1 i Čoki 2 oko 16:00 i naravno nije imao vremena dangubit prije utakmice. Zapravo jedva su i ušli na stadion jer su uljetili u najveću gužvu te smo se cijelo prvo poluvrijeme skupljali po tribini.
Mi smo išli lagano, prvo stajanje bilo je u Rezovcu gdje nam je neki bajo htio prodati Hrvatsku zastavu. Pa nisi ti Austrijanac da zarađuješ na nama. Pošto je u gepeku bilo dosta cuge ni nismo previše morali stajat, još samo jednom u nekom selu gdje su tresle cajke u birtiji. Jedinio je Šiljo imao još jedno stajanje, na semaforima u Zagrebu nas je nakratko napustio jer, kako je rekao, pritisak je bio neizdrživ. Prije utakmice smo morali do Čingača, jer ko će gladan navijat. Rasturili smo se od hrane jer su cure naručile velike ćevape, a tko je bio u čingaču zna koliko je to hrane. Većina nas naručuje male, čast Šilji i izuzetcima. Kad smo kod Šilje imao je ovaj puta neobičan stil izjedanja ćevapa, jer skoro nakon svakog posjetio WC.
Ovaj puta smo ranije otišli do Dubrave parkirat tako da smo stigli i popit cugu u Vukovaru, i lagano do stadiona. Ušli smo koji dvadesetak minuta prije tekme na stadion, sjever gore ovaj puta, objesili transparent i navijali. Kao što rekoh radili su mobiteli ne bili se nekako okupili, čim smo se skupili dopjevali smo inati se Slavonijo. Briljirao je Denis koji je jedini na tribini vikao“ za narod svoj“ skupa sa istokom, imao je još ispada al nije sve za pisat. Napokon pobjeda, bez obzira kako je izborena, treba ju proslavit. Jer sa zadnje dvije utakmice iz Maksimira smo uzeli samo bod (Engleska, Ukrajina). I slavili smo negdje do četiri ujutro, kad je većina ekipe odlučila da je vrijeme da se krene. Nismo navikli tako rano kretat al ajde. U Zdencima smo bili oko pola devet i neki od nas su nastavili i dalje, razišli smo se oko pola dvanaest.
Uglavnom bilo nam je odlično, navijali, pili, slavili sve pet. Debitanti su položili i mogu opet sa nama jer smo pobijedili, Kato zasad si jedina baksuz! Što se navijanja tiče opet je to bilo slabo, a bilo bi i gore da Runje nije obranio onaj prvi zicer. Ljudi dolaze na sjever i ne navijaju nego ladno gledaju tekmu. Kad malo i krenu stanu čim se nešto događa na terenu. Ak si na sjeveru onda navijaj, pa nismo niti jednu pjesmu pjevali više od pola minute. Jednino ono u boj u boj sa istokom donekle ide, ostalo jako loše. Ima ljudi koji bi navijali, pa se deru bez veze, sami počinju pjesme, a ne mogu svi počinjat. Bili su dole likovi sa megafonom, al đabe kad pola tribine „gleda“ utakmicu i ne prati što se navija. U glavnom sve lošije i lošije, al važno da je nama dobro, da idemo na tekme, da nas je sve više i više. Bilo je planova da zapalimo projektor danas i okrenemo grah, al većina nas preko tjedna nije u Zdencima pa ko bi to sve organizirao. Ko može nek doleti do Roke pa ćemo dalje vidjeti, samo da u Londonu bode OK.
Slike pogledajte u galeriji slika.
|
Vijesti