 Napokon smo dočekali i taj dan da Hrvatska zaigra s Ukrajinom u Zgrebu i da se uputimo put Zagreba. Ovaj puta smo na utakmicu išli u najvećem broju do sada, a bilo nas je 12 koji smo krenuli sa tri auta za Zagreb.
Kao 13-ti je bio Kiđo koji nas je dočekao u Zagrebu. Već do podne, oko pola 10, krenuli smo sa dva auta nas osam, a to su bili Velić, Željo, Goran, Franc, Pero, Čoki mlađi, Šiljo i Zdena. Po podne su krenuli Kata, Čoki stariji, Franjo i Juda. Zbog toga što je Kata morala raditi do podne nisu mogli ići zajedno sa nama.
Koliko god da rano krenuli na utakmicu uvijek nam je malo vremena, jer svako malo putem treba stati da bi se opskrbili za put tako da nam štogod ne usfali. Prvo smo stali u Virovitici u jednom trgovačkom centru, a kada smo se namirili cugom i hranom iskoristili smo slobodan parking da bacimo nogomet na male.
Nakon toga stajali smo još nekoliko puta do Zagreba, a kad smo stigli prvo smo posjetili Strica Jožiku (Željin i Goranov Stric) gdje nas je dočekalo hladno pivo. I tu smo iskoristili priliku da na travi kraj zgrade opet bacimo nogomet na dva mala. Pivo je uzelo danak tako da je bilo dosta letova u prazno i faulova koje je napravila trava od 3 cm!
Sljedeće odredište nam je bio Čingač (najbolji čevapi u gradu) gdje smo već stare mušterije. Tu smo se dobro najeli i krenuli prema Dubravi gdje smo dočekali i ostali dio ekipe iz Zdenaca, pa polako pješice prema stadionu uz pjesmu. Bili smo na tribini sjever dolje, a stadion je bio ispunjen skoro pa do zadnjeg mjesta. Nismo mogli zamisliti bolji početak utakmice kada je Petrić zabio, ali na kraju nismo bili zadovoljni što nismo pobijedili, a opet smo bili zadovoljni što nismo izgubili. Navijali smo cijelu utakmicu, a što se tiče navijanja cijelog stadiona bilo je solidno, ali moglo je i trebalo je biti puno bolje.
Na stadionu smo sreli Slatinčane i nekoliko poznanika iz Austrije sa EP-a. Nakon što smo izašli sa stadiona, požurili smo u obližnju birtiju na okrjepu jer grla su nam se osušila od navijanja, a tu smo sreli još poznatih lica iz Zdenaca koji su od prije u Zagrebu. Crnog, Ružu, i Atana. Iznenadili smo se kad je Atan zavrnio rundu, šta metropola napravi od čovjeka! Vratili smo se tada u Dubravu i nastavili tugovat u Vukovaru.
Nije nam vrag dao mira pa smo i po treći puta zaigrali nogomet ovaj puta na livadi kod okretišta. Ovog puta je već bilo zanimljivih duela i šljiva kao uspomene na ZG. Tada se većina ekipe uputila kući, a stara ekipa sa utakmica nastavila haračit. Vratili smo se u 10 sati u Čačince na kirvajski doručak kod Velića, gdje smo bili i na ručku. Prije toga stali smo u Slatini na sponzorsku kavu, neko i pivo, u Cobri. Hvala školski.
Ovog puta posebno se istakao Šiljo koji je potuko sve rekorde u piću i hrani. U Čingaću je pojeo da bi se i Denis postidio, i zaradio rundu, a pio je od ujutro pa do navečer drugi dan na kirvaju. Izjave dana su u nedjelju imali Šumaher Franc o svojim suputnicima za vrijeme puta kući: „Zamisli ja vozim a oni spavaju!!!“ I školski u Cobri u nedjelju oko devet na kavi: „A di ste vi spavali?“ Jedva čekamo slijedeću tekmu repke na kojoj ćemo valjda više puta pogoditi mrežu nego stative.
Vidi galeriju slika!
Glasuj u anketi!
|
Vijesti 